Betlehemska zvijezda Rodjenje Isusa Krista jedna je od najvecih misterija u povijesti covjecanstva. Ono se vezuje uz pojavu betlehemske zvijezde koja je do njega dovela tri maga s Istoka. Taj nebeski fenomen morao je ostati zabiljezen u astronomskim analima tog razdoblja i mogao bi nam pruziti podatak o tocnoj godini Isusovog rodjenja. Pocnimo s direktnim biblijskim citatima. Jedino direktno spominjanje zvijezde nalazi se kod Mateja u drugom poglavlju, gdje u drugom stihu citamo kako su mudraci s Istoka upitali kralja Heroda: Gdje je novorodjeni kralj zidovski? Vidjesmo, naime, gdje izlazi njegova zvijezda, i dodjosmo mu se pokloniti. Prije nego li su dosli oni su u svojoj rodnoj zemlji (najvjerojatnije Babilonu) registrirali zvijezdu, ali ona ocigledno nije bila vise vidljiva kada su dosli u Jeruzalem, kao sto pise u 9 i 10 stihu: Oni, saslusavsi kralja, podjose. I gle! Zvijezda koju vidjese na njezinu izlasku isla je pred njima dok se ne zaustavi na mjestu gdje bijase dijete. Kad ugledase zvijezdu magi se vrlo obradovase. Herod je pitao mudrace kada su po prvi put vidjeli zvijezdu. U Bibliji se ne spominje njihov odgovor, no iz Matejevog evandjelja znamo da je nakon toga Herod dao izvrsiti pokolj nad djecom iz okoline Betlehema: Tada se Herod, videci da su ga magi izigrali, vrlo rasrdi, te naredi da se poubijaju u Betlehemu i njegovoj okolici sva muska djeca od dvije godine pa nanize, prema vremenu za koje se raspitao u maga. Ovaj zapis nam dozvoljava da je od pojave zvijezde na nebu i njezinog uocavanja od strane magova do njihovog posjeta Jeruzalemu proslo najvise dvije godine. Zidovska tradicija drzi da ce izmedju pojavljivanja zvijezde i rodjenja Mesije proci upravo dvije godine, sto je najvjerojatnije bilo svima poznato i u Herodovo vrijeme, pa stoga ne cudi njegova odluka da pobije svu musku djecu mladju od dvije godine. Jedino spominjanje zvijezde u Bibliji je prisutno unutar Knjige o Brojevima, 24. poglavlje, gdje Bilem blagoslivlja narod Izraela: Vidim ga, ali ne sada; motrim ga, al' ne iz blizine: od Jakova zvijezda izlazi, od Izraela zezlo se dize. On Moabu razbija bokove i svu djecu Setovu zatire! Ovaj odjeljak predskazuje da ce zvijezda izaci iz Jakova. No, sto znaci "zvijezda iz Jakova"? Dio odgovora mozemo naci u Josipovom snu, Postanak 37:9-11, gdje je Josip zvijezda kojoj Jakov (koji je Izrael), njegova zena i jedanaestero sinova odaju postovanje. Tu se Izrael identificira sa suncem, a Josip je zvijezda "iz Jakova". Izgleda da je Josip neka vrsta Krista, dok je Isus Krist konacno ispunjenje Bilemovog prorocanstva. Ukoliko se U Knjizi o Brojevima govorilo o betlehemskoj zvijezdi, onda su magovi s Istoka vidjeli zvijezdu koja se izdize na nebo iz zemlje Izraela, ili se otkinuo dio Sunca i bio uocen kao zvijezda. Apokrifna svjedocenja Uz biblijska svjedocenja postoje i tri apokrifna spominjanja Isusove zvijezde. Jedno od njih nalazi se u blasfemicnom Protoevangelionu, gdje tri mudraca kazu Herodu: Vidjeli smo neobicno veliku zvijezdu kako sjaji medju ostalim zvijezdama na nebu. Bila je tpliko snazna da je sve ostale ucinila nevidljivima, pa smo zakljucili da je veliki kralj rodjen u Izraelu i dosli da mu se poklonimo. Drugo spominjanje nalazi se u Poslanici Ignacija Efezanima: Na nebu je sjala zvijezda cija je svjetlost neopisiva, a njezina neobicnost je izazivala strah kod ljudi. Sve ostale zvijezde, zajedno sa suncem i mjesecom, bile su samo pratnja za tu zvijezdu. Ljudi su se mucili da doznaju odakle je ona dosla. Time je bila razlozena moc magije i ljudsko neznanje je uklonjeno, a staro kraljevstvo dokinuto. Bog se pojavio u oblicju covjeka kako bi obnovio vjecni zivot. Oba citata tvrde da je zvijezda bila izuzetno sjajna, no zasto onda ne postoje nikakve zabiljeske o njoj unutar ostalih kultura? Nju su previdjeli Rimljani, Kinezi, Maje, Babilonci, pa cak i sami Zidovi. Upravo zbog toga moze se opravdano posumnajti u vjerodostojnost ovih apokrifnih spisa. Trece apokrifno spominjanje zvijezde je u iznimno blasfemicnom Evandjelju prvog djetinjstva: Istovremeno se (mudracima) ukazao andjeo u obliku zvijezde koja ih je prije vodila prilikom putovanja. To je bila svjetlost koju su pratili kada su se vracali u svoju zemlju. Ovaj odijeljak je zanimljiv prije svega sto povezuje zvijezdu i andjela i ukazuje na jednu sasvim novu dimenziju opisane pojave. Pokusaj znanstvenih objasnjenja Postoji citav niz mogucih tumacenja zasnovanih na znanstvenim cinjenicama. Neka od njih mogu se odmah odbaciti kao neutemeljena. Jedno od njih je ono da se radilo o planeti Veneri, koja i danas zapanjuje ljude svojom svjetloscu, pa je cesto zamjenjuju i s pojavom letecih tanjura. No, da je Venera bila spomenuta Isusova zvijezda nju bi lako raspoznali magovi s Istoka koji su zasigurno znali njezinu poziciju na nebu i brzinu kretanja. Druga ozbiljna pretpostavka je da se radilo o meteoru. Te "padajuce zvijezde" su cesta pojava i jedna od njih nikako ne bi bila dovoljan razlog da se tri mudraca odluce putovati do Jeruzalema. Uz to spomenimo i cinjenicu da meteori traju nesto manje od deset sekundi. Neki su pretpostavili da je Betlehemska zvijezda bila planeta Uran koja je tada po prvi puta uocena na nebu. Nju je otkrio 1781. godine William Herschel, a u vrijeme rodjenja Krista ona se upravo nalazila unutar zvijezdja Riba. No, planeta Uran je vrlo tesko vidljiva i tesko je povjerovati da bi njezina svjetlost bila dovoljna da privuce paznju mudrih magova. Zanimljiva je i pretpostvaka da se mozda radilo o eksploziji nove ili supernove. Unutar dalekoistocnih zemalja postoje dva zapisa o "privremenim zvijezdama" u razdoblju oko rodjenja Krista. Prva od njih se pojavila u drugom mjesecu (10. ozujka do 7. travnja) druge godine Chien-ping razdoblja (5. godina prije Krista) u blizini zvijezda Alfa i Beta Capricorni. Nju su promatrali sedamdeset dana i ukoliko se kretala tada se najvjerojatnije radilo o kometi. Drugi zapis o novi ili supernovi dolazi iz Koreje. On nije pouzdan i njegov datum je mozda netocno zabiljezen. Prema onome sto nalazimo objekt se pojavio kasno u zimi ili u rano proljece 4. godine prije Krista unutar zvijezdja Aquila. Postoje misljenja da se mozda radilo o istom objektu zapisanom u Kini 5. godine prije Krista. Ipak, astronom Morehouse objasnjava da je objekt iz 4. godine prije Krista bi supernova koja se danas moze identificirati kao pulsar, PSR 1913+16b. Ostaje upitno da li bi oba dogodjaja bila dovoljan razlog za posjetu tri maga. Povijesne nedoumice Vecina modernih povijesnicara rodjenje Isusa ogranicava na razdoblje do 4. godine prije Krista. Razlog tome je sto se uzima da 4. godine prije Krista umire kralj Herod za cijeg je zivota rodjen Isus. Zidovski povijesnicar Josip biljezi da je Herod umro nedugo nakon pomracenja mjeseca. Ukoliko se vratimo u proslost utvrdit cemo da je postojala djelomicna pomrcina mjeseca na 13. ozujak upravo 4. godine prije Krista, koja je svoj maksimum dosegla oko dva sata izjutra. No, postoji i druga mogucnost. To je eklipsa na 10. sijecanj 1. godine prije Krista. Ona se poklapa s navodima u Lukinom evandjelju koje kaze da je Josip s Marijom otisao do Betlehema kako bi se upisali prilikom popisa stanovnistva. Luka je vjerojatno napravio omasku jer takav popis se dogodio 6. godine poslije Krista, dok se tijekom 2. godine prije Krista prikupljao poseban porez za proslavu 25 godisnjice vladavine Augusta. Neki armenski izvori, bas kao i zidovski povjesnicar Josip, isticu da se i tijekom 3. godine prije Krista potpisivala privrzenost Cezaru, no to se izgleda obavljalo u hramovima i nije bilo nuzno otputovati do rodnog mjesta svakog stanovnika. Opcenito gledajuci Matejeva i Lukina evandjelja doimlju se prilicno neuskladjenim. Podaci koji se u njima navode o rodjenju Isusa vrlo su proturjecni, pa se ponekad moze pomisliti da ona biljeze dvije razlicite mesijanske tradicije. Upravo zbog toga je vise nego tesko odrediti tocne godine na koje se odnose. Gotovo bi se moglo zakljuciti da Matej i Luka opisuju dvije sasvim razlicite osobe. To potvrdjuji i medjusobno razliciti popisi Isusovih predaka. Razlicite teorije o zvijezdi Najpopularnija interpretacija Isusove zvijezde je ona da se radi o trostrukoj konjunkciji Jupitera i Saturna u zvijezdju Riba 7. godine prije Krista. Nju je zabiljezio Kepler u 16. stoljecu i potaknuo stvaranje jedne velike mitologije. Prvi susret Jupitera i Saturna dogodio se 27. svibnja 7. godine prije Krista, kada su se oni nasli na udaljenosti od 0,99 stupnjeva. Nakon toga su se razdvojili i krenuli u retrogradnom smjeru, da bi se ponovno nasli zajedno unutar 0,98 stupnjeva 5. listopada. Konacno, njihov posljednji susret zbio se 5. prosinca kada su se priblizili unutar 1,05 stupnjeva. O toj trostrukoj konjunkciji sirile su se potpuno neutemeljene price. Jedna od njih je da su Jupiter i Saturn prilikom zdruzivanja sjajili vrlo jakom svjetloscu. To jednostavno nije tocno jer su uvijek bili na razdaljini od dva lunarna dijametra. Ista takva, samo jos egzaktnija, trostruka konjunkcija Jupitera i Saturna zbila se unutar zvijezdja Riba 59 godina ranije. Premda je na nebu ostavila jos upecatljiviji dojam, ipak magovima s Istoka nije palo na pamet da krenu na put do Jeruzalema. Radilo se vjerojatno o puno suptilnijem tumacenju nebeskih dogodjaja. Tijekom 3. i 2. godine prije Krista na nebu su se dogodile brojne planetarne konfiguracije. Sve je zapocelo konjunkcijom Jupitera i Venere 12. kolovoza 3. godine prije Krista. Tog datuma Jupiter i Venera su prisli jedno drugome na udaljenost od 0,23 stupnjeva. Slijedila ju je nova konjunkcija 1. rujna kad su se Venera i Merkur priblizili na udaljenost 0,36 stupnjeva. Tocno 14. rujna 3. godine prije Krista Jupiter je usao u prvu od tri konjunkcije sa zvijezdom Regulus, najsjajnijom zvijezdom unutar zvijezdja Lava. taj dogodjaj bi mogao biti datum koji su magi dali Herodu kao pocetni. Nadolazeceg 17. veljace dolazi druga konjunkcija Jupitera i zvijezde Regulus, a 9. svibnja 2. godine prije Krista i treca. Iduceg mjeseca, 17. lipnja, Jupiter ponovno dolazi u konjunkciju s Venerom. Bilo je to stvarno spektakularno zdruzivanje jer su se potpuno poklopili na nebu. I konacno, 27. kolovoza 2. godine prije Krista, Mars i Jupiter su jednu uz drugog. Osim toga istovremeno su i sve ostale vidljive planete, osim Saturna, s njima zajedno u zvijezdju Lava. No, da li je sve to bilo dovoljno da se protumaci kao nagovjestaj rodjenja Krista. Da li je zvijezda uopce zvijezda? Iako su sve te konjunkcije vrlo uocljive, one najvjerojatnije ipak nisu bile Betlehemska zvijezda. Dakle, o kakvoj se zvijezdi radilo? Magi su je vidjeli za vrijeme dok su boravili u nekoj od istocnih zemalja (Perzija ili Babilon) i to na istocnom dijelu neba u vrijeme izlaska sunca. To je bila zvijezda koja je najavljivala izlazak sunca i kojoj se pridavala velika vaznost u tadasnoj astrologiji. Upravo kako pise kod Mateja: Vidjesmo, naime, gdje izlazi njegova zvijezda i dodjosmo mu se pokloniti. No, u nastavku doznajemo da se zvijezda definitivno krece po nebu: I gle! Zvijezda koju vidjese na njezinu izlasku isla je pred njima dok se ne zaustavi nad mjestom gdje bijase dijete. Po svemu slijedi da je tada zvijezda bila vrlo nisko i kretala se tako da su je magi mogli vidjeti "pred sobom". Nije poznat niti jedan prirodni fenomen koji bi odgovarao takvom opisu, osim eventualno odredjeni kuglasti oblici gromova, no gromovi ipak nisu zvijezde. Ocigledno je da se radi o vrlo kompliciranoj situaciji gdje dane informacije proturjece jedna drugoj i ostavljaju nam jos samo mogucnost prebacivanja citave price u neku nepoznatu, duhovnu dimenziju. Tada bi Betlehemska zvijezda bilo nista drugo nego Bozje cudo, mozda cak i andjeo. U Bibliji postoji niz slucajeva gdje se andjeli poistovjecuju sa zvijezdama. Takvo promisljanje bi zasigurno privelo kraju sve potojece nedoumice oko konkretnog fizickog identiteta Isusove zvijezde, ali istovremeno i otvorilo citav niz novih. Mozemo samo zakljuciti da Matejovo i Lukino evandjelje u sebi sadrze ocigledne netocnosti proizasle iz cinjenice da su ona ipak nastala mnogo kasnije od aktuelnog Isusovog zivota. Evangelisti su izgleda kompilirali postojece price i legende nastojeci pri tome da i sami ostave svoj pecat. Upravo zbog toga kod Luke dolazi do previda na nivou konkretnih povijesnih dogadjanja, dok Matej s druge strane mijesa duhovnu i fizicku dimenziju rodjenja Isusovog. Da li je Isus bio Jarac, Ovan ili Riba? Pokusajmo promisliti o svemu na jedan drugaciji nacin. Magi koji su dosli pokloniti se novorodjenom Kristu bili su vrsni poznavatelji astrologije. Poznato je da se unutar astrologije termin zvijezda koristio na razlicite nacine. Postojale su fiksne zvijezde i lutajuce zvijezde (planete), ali i konfiguracije zvijezde unutar kojih planete svojim ukupnim rasporedom asociraju na neku od zvijezdi (peterokraku ili sesterokraku). Mozda upravo ovdje lezi kljuc citavog problema. Najzanimljivije tumacenje astrolosko tumacenje rodjenja Isusa Krista dolazi od muslimanskog astrologa Masa'Alaha. U jednom od svojih djela on opisuje dolazak Krista kao pocetak jednog vaznog razdoblja svjetske povijesti. On se nije upustio u izracunavanje tocnog Isusovog rodjenja, ali je zato nagovjestaj dolaska Krista sveo na tri konkretne astroloske situacije. Po njemu izuzetno su vazni proljetni ekvinocij prije konjunkcije Jupitera i Saturna 46 godine prije Krista koji je oznacio stvaranje Krista, proljetni ekvinocij prije konjunkcije Jupitera i Saturna 26 godine prije Krista koji je oznacio konkretnu Kristovu osobnost, te proljetni ekvinocij za 12 godinu prije Krista koji je oznacio Isusovo rodjenje. Ostaje nejasnim zasto nije ostao dosljednim i za rodjenje Isusa uzeo proljetni ekvinocij neposredno prije konjunkcije Jupitera i Saturna godine 7. prije Krista. Osim toga vrijedno je napomenuti i jednu ekscentricnost vezanu uz originalne je prezentirao Masa'Alah. Svi astrolozi koji su ih kasnije tretirali uzimali su ih kao da su radjene u tropskom Zodijaku, medjutim vrlo je lako utvrditi da one to nisu. Masa'Alah za njih rabi sideralni Zodijak, pa one ustvari ne predstavljaju proljetne ekvinocije nego ulazak Sunca u sideralni znak Ovna. Po staroj zidovskoj tradiciji Mesiju nagovjestva njegova zvijezda na nebu nakon cega treba pricekati dvije godine do njegovog konkretnog fizickog rodjenja. Ukoliko uzmemo da je proljetni ekvinocij 7. godine prije Krista najavio Isusov dolazak, onda postaje normalni potraziti njegovo rodjenje u Betlehemu tijekom 5. godine prije Krista. Kineski astronomi biljeze tijekom 5. godine prije Krista nebesku pojavu u podrucju zvijezdja Jarca, najvjerojatnije kometu koju su promatrali 70 dana. Postaje logicnim da su magi nakon dvije godina cekanja uocili novi znak i zaputili se prema Judeji. Po kineskim zapisima kometa se pojavila izmedju 9. ozujka i 6. travnja, pa bi u tom razdoblju trebali potraziti i aktuelno rodjenje Isusa. Nakon dolaska Herodu on pita mage kad su uocili Kristovu zvijezdu, a oni mu spominju najavu iz 7. godine prije Krista, najavu od prije dvije godine. Herod zbog toga naredjuje pokolj sve djece rodjene unutar te dvije godine. U prilog tome govori i podatak o Isusovoj smrti na krizu i mraku koji je trajao ukupno tri sata. Po svemu sudeci radilo se o pomracenju sunca. Isus je zivio nesto vise od trideset godina, pa zadatak pronalazenja spomenute eklipse nije previse tezak. 24. studenog 24. godine poslije Krista u Judeji se mogla pratiti potpuna pomrcina sunca koja je u 8 sati i 45 minuta dosegla svoj maksimum. Uzmemo li da je Isus rodjen 5. godine prije Krista slijedi da je on pri razapinjanju na Kriz imao upravo 33 godine, bas kao sto potvrdjuju i rzna predanja. Da li je moguce odrediti tocan dan i sat Isusovog rodjenja? Sigurno da nije, ali postujuci karte koje nam donosi Masa'Alah u kojima se inzistira na proljetnim ekvinocijima i prvim stupnjevima kardinalnih znakova na ascendentu mogli bi pretpostaviti da slicna situacija treba vrijediti i za Isusa. Za vrijeme pojavljivanja komete koju biljeze Kinezi dogadja se i proljetni ekvinocij, pa bi mozda bilo zgodno odabrati upravo taj dan. Stavimo li Sunce na descendent i uzmemo li prvi stupanj Vage kao ascendent dobivamo zanimljivu kombinaciju sa zvijezdom Spicom unutar zvijezdja Djevice kao izlazecom zvijezdom. Znak Djevice, a posebice zvijezda Spica oduvijek su se povezivali s rodjenjem Mesije i pri tome se krasno uklapaju u citavu pricu. Katolicki Bozic Nije na odmet razmotriti i trenutak koji je za rodjenje Isusa odabrala Katolicka crkva. Po prvi put se Bozic kao 25. prosinca pojavio u rimskom kalendaru Chronographus Anni godine 354 poslije Krista. Originalna verzija tog kalendara najvjerojatnije seze sve do 336. godine poslije Krista. Poznato je da se 25. prosinca od davne proslosti slavio praznik sol invictus (nepobjedivog sunca) i da se taj datum smatrao zimskim solsticijem. Bozic je nedvojbeno zamijenio spomenuti praznik pri pokusaju da se u krscansku religiju razliciti novopridosli vjernici. Radi se jednostvano o kompromisu s vec postojecim religijama i narodnim obicajima. U stavrnosti je tesko moguce da se Isus rodio upravo na taj dan jer Luka u svom evandjelju spominje pastire koji su po noci cuvali vani svoju stoku. Za 25. prosinca to nikako ne bi bilo moguce zbog prevelikih hladnoca. Astroloska karta za ponoc izmedju 24. i 25. prosinca 1. godine prije Krista sadrzi citav niz zanimljivih podataka. Na ascendentu je sam pocetak znaka Vage, bas kao i na vjerojatnoj pravoj Isusovoj karti. No, tu prestaju svake slicnosti. Dvije dominantne opozicije koje ukljucuju prvu i sedmu kucu i tvore sa Suncem kvadrate iskazuju jednu drugaciju koncepciju od one Kristove zasnovane na ljubavi. Pluton na ascedentu daje ogromnu snagu i neumitnu teznju da se kroz manipulacije dodje do vlasti, a opozicija Marsa i Jupitera priziva u sjecanje inkviziciju i konkvistadore. To jos dodatno potvrdjuje i Mjesec u znaku Ovna. Indikativan je i Saturn, planeta tradicije, krutosti i autoriteta u devetoj kuci, kuci religije. Ukratko, radi se o jednoj ostroj i konzervativnoj koncepciji koja nema previse razumjevanja za bilo kakav liberalizam. Za kraj spomenimo i neke vrlo indikativne Sabijske simbole koje necemo objasnjavati jer sami za sebe dovoljno govore: Mjesec - "Brojna publika se suprotstavlja izvodjacu koji je iznevjerio njihova ocekivanja." Venera (vladarica ascendenta) - "Covjekove tajne pobude su javno demaskirane." Pluton - "Celavi covjek je dograbio vlast." Sjeverni Mjesecev cvor - "Papa blagoslivlja vjernike." Sve u svemu bit ce vise nego zanimljivo vidjeti kakve ce sve transformacije prozivjeti tradicionalno katolicanstvo na samom pocetku novog tisucljeca i da li ce pri tome odabrati neku novu astrolosku kartu Isusovog rodjenja kao osnovu za kreiranje svoje religije. Igor Ognjenovic |