Novost u kolektivnoj svijesti! Dosla je Erida - boginja nesloge, kaosa i slobode Nazivanjem novog patuljastog planeta unutar Suncevog sustava imenom grcke boginje Eride potvrdjeni su veliko pomaci u kolektivnoj svijesti zapoceti krajem pedesetih godina. Moze li nam ista dobrog donijeti ta i od strane grckih bogova omrazena boginja? Krajem srpnja 2005. godine astronome je uzbudila vijest o pronalazenju novog tijela unutar Suncevog sustava. Iako nazvano sluzbenim imenom 2003 UB313, astronomski tim s opservatorija Palomar, koji ga je otkrio, to je tijelo od milja nazvalo Xena po liku amazonske kraljice iz poznate televizijske serije. Iako su odmah napomenuli kako je u pitanju samo privremeno ime, ono se vrlo skoro ustalilo po svim medijima. Nadobudni astrolozi odmah su poceli kalkulirati o simbolici nepobjedive ratnice za zenska prava, a posto se u spomenutoj televizijskoj seriji pojavljuju i naznake Xeninih lezbijskih odnosa, razglabalo se i  o povezanosti novog nebeskog tijela i homoseksualne populacije. Cak se i ispitivao njezin polozaj u kartama svjetski poznatih ljubitelja istog spola. A onda je doslo do preokreta. Nakon niza objavljenih mjerenja astronomima je postalo jasnim da je nebeski objekt 2003 UB313 veci od Plutona. Ta cinjenica je dodatno poljuljala ionako nestabilnu Plutonovu poziciju i posluzila kao povod pojacavanje vec postojece kampanje za njegovo svrgavanje s trona planeta unutar Suncevog sustava. U jesen prosle godine u Pragu je odrzano sad vec legendarno zasjedanje najmudrijih astronomskih glava na kojem je doslo do reorganizacije nazivlja nebeskih tijela. Nakon burne rasprave i velikih svadja Pluton je izgubio status regularnog planeta i zajedno s Cererom i objektom 2003 UB313 postao takozvanim patuljastim planetom. Posto je taj novi objekt izazvao toliko kontroverzi i svadja, odluceno je da ga se nazove imenom Eride, grcke boginje nesloge. Time je izbjegnut presedan da se po prvi put neko nebesko tijelo nazove likom iz televizijske serije. Xena je tako nepovratno potonula u zaborav. Iz astrologije je poznato da otkrivanje nekog novog nebeskog tijela u pravilu prati aktivno izrazavanje odredjenog modela unutar kolektivne svijesti covjecanstva. Osim astronomskih cinjenica, tu vaznu ulogu igra i mitoloska simbolika imena tog tijela. Pogledajmo sto nam sa sobom donosi Erida. Podatak da se nalazi u neposrednom susjedstvu Plutona, boga smrti i podzemlja, govori nam kako je ovo novo tijelo povezano s temama vaznim za najdublje ljudske transformacije i zaranjanje u najmracnije dijelove psihe. No, osim toga, treba uzeti u obzir i cinjenicu da je Erida na nebu sjaji izrazenim svjetlom. Astronomi su sa cudjenjem izracunali da ona odrazava gotovo 86 posto pristigle Sunceve svjetlosti. Slikovito receno, ona bi u zemaljskim uvjetima odgovarala blistavoj grudi snijega. Eridin mjesec odrazava samo 5 posto pristigle svjetlosti, sto samo po sebi dovoljno govori o njezinom sjaju. Novo nebesko tijelo definitivno simbolizira budjenje svjetlosti unutar najvece tame. Grcka mitologija Eridi dodjeljuje uglavnom negativne karakteristike. Njezino samo ime u prijevodu znaci svadja, a osim svadje povezivalo ju se i uz neslogu i poticanje na rat. Prema Homeru, bila je sestra Aresa, boga rata, sto znaci da su joj po tome roditelji bili vrhovni bog Zeus i njegova zena Hera. Prema Ilijadi Erida je u pocetku bila mala i beznacajna, no vremenom je njezina moc rasla, a ona sama se pocela uzdizati prema nebu. Poznata je po svom uzivanju u krvoprolicu. Za vrijeme velikih bitaka ona bi ostajala na mjestu sukoba i uzivala u sveopcoj agoniji cak i nakon sto su se svi bogovi povukli. Zbog takve svoje prirode nije nimalo cudno sto su je izbjegavali i bogovi i ljudi, bjezeci od nje i izbjegavajuci njezino prisustvo na svaki nacin. Istovremeno, svi oni su bili podlozni njezinoj moci i nitko nije mogao odoljeti njezinom utjecaju. Osim ove Homerove Eride, veliki grcki povjesnicar Heziod u svojim djelima spominje jos i jednu drugu Eridu. Ona je bila kcerka Nikte, boginje noci, i Kronosovog sina. Ta druga Erida je boravila u etericnoj bozanskoj stvarnosti i iz nje utjecala na zemaljska dogadjanja. Ova boginja bila je puno ljubaznija prema ljudima i poticala ih na aktivnost. Na nizem nivou to se odrazavalo kroz zelju za medjusobnim natjecanjem. Naime, ljudi, svatko za sebe, zele biti sto uspjesniji, jaci, pametniji i bogatiji, pa zbog toga rade na sebi kako bi u tome nadmasili druge. Na visem nivou to je unutrasnji impuls u ljudskoj dusi koji pokrece na oslobodjenje od zarobljenosti unutar materijalnog svijeta i omogucava transcendiranje sudbinski nametnutih okvira postojanja. Ili, jednostavnije receno, ova Erida oznacava princip slobodne volje. Uostalom, unutar grcke mitologije ova boginja cesto se odupirala zapovijedima ostalih bogova, medju kojima i onog glavnog, Zeusa. Najpoznatija prica o Eridi je ona vezana uz Trojanski rat. Pripremajuci slavlje vezano uz svadbu kralja Peleja i morske boginje Tetide, Zeus nije zelio pozvati Eridu posto su je svi uzvanici dozivljavali kao problematicnu osobu. Naravno da se ona zbog toga razljutila i odlucila osvetiti. Napravila je zlatnu jabuku s natpisom "kallisti" (najljepsoj) i bacila je medju okupljene bogove i ljude. Odmah je doslo do velike svadje u kojoj su se pocupale boginje Atena, Hera i Afrodita, smatrajuci da svakoj od njih pripada ekskluzivno pravo da uzme ponudjenu jabuku. U opcem metezu Zeus je nasao rjesenje idejom o prepustanju donosenja delikatne odluke nepristranom sucu iz redova ljudi. Ta neugodna uloga dodijeljena je Parisu, sinu trojanskog kralja Prijama. Posto je svakoj od tri kandidatkinje za titulu najljepse bilo jako stalo da upravo ona pobjedi, svaka od njih je nastojala podmititi Parisa odredjenom nagradom iz svog asortimana. Atena mu je ponudila junacke pobjede u ratovima, Hera ogromno bogatstvo, a Afrodita najljepsu zenu na svijetu. Paris je izmedju ponudjenog, naravno, odabrao ono sto bi odabrao svaki zdravi mladic. Tako je Afroditi pripala zlatna jabuka, a trojanski kraljevic zavrsio u krevetu lijepe Helene, koja je na njegovu nesrecu bila vec udana za Menelaja, kralja Sparte. Rasplet ove sapunice dobro nam je poznat. Helena i Paris su pobjegli zajedno u rodnu mu Troju, a prevareni muz je sa svojim Spartancima pokrenuo veliki rat kako bi si povratio zenu. Trojanski rat smatran je prvim ratom koji je u povijesti izbio medju ljudima. Naravno da nije tako, ali dobro zvuci. Ako pazljivije osmotrimo Eridu, nije ju tesko prikljuciti nizu slicnih boginja iz proslosti. U prvom redu to su babilonska boginja Istar i sumerska Inana. I jedna i druga su istovremeno bile boginje rata i ljubavi. Inana je osim toga poznata i po svom omalovazavanju bozanskih autoriteta, a tu je i poznati mit njezinog spustanja u podzemlje. Sumerani su je postovali vise od bilo kojeg drugog bozanstva i nazivali imenom "kraljice neba i zemlje", nazivom koji je kasnije dodjeljivan brojnim drugim boginjama, pa cak i Djevici Mariji unutar krscanstva. Inana je smatrana svemocnom boginjom ljubavi, rata, seksa, ljepote, plodnosti, zemlje i zivota. Kod grcke Eride su ocigledno u prvi plan stavljene samo one negativne karakteristike koje su samo jedan dio njezine prirode, dok su po strani ostavljene one pozitivne. Slicno kao i kod zastrasujuce indijske boginje Kali. Kasnije su Rimljani prekopirali Eridu u svoju bozansku ekipu i dodijelili joj ime Diskordija. Iz svega spomenutog nije cudno sto se u proslosti ne nailazi na neke vece tragove Eridinog stovanja od strane ljudi. Jedini koji su mozda odavali pocast njezinom liku i djelu bili su Tracani koji su se inace emotivno vezali uz boga rata Aresa. O tracanskim plemenima pricalo se kao o hrabrim ratnicima koji su svoje neprijatelje ubijali na najokrutniji moguci nacin. Jos sredinom proslog stoljeca cinilo se kako je Eridi sudjeno da ostane marginaliziranim bozanstvom kojeg se eventualno prisjecaju tek revni ljubitelji grcke mitologije. No, onda se desilo cudo. Ispijajuci kavu krajem pedesetih godina u jednoj kalifornijskoj kuglani Greg Hill i Kery Thornley, dva sporadicna pisca iz tadasnje americke underground scene, dozivjeli su neobicno iskustvo. Dok su pricali u jednom trenutku su ustanovili da se sve oko njih zaustavilo. Cak su i kugle ostale lebdjeti u zraku. Zabljesnuti odjednom snaznom svjetloscu, Hill i Thornley su dozivjeli prvu objavu, a zatim se sve vratilo u normalno stanje. Kako legenda dalje kaze, te iste noci obojica su usnula zivopisan san u kojem im se ukazala boginja Erida i njeznim glasom progovorila: "Dosla sam kako bi vam rekla da ste slobodni. Prije puno godina moja svjesnost je napustila covjeka kako bi on mogao razvijati samog sebe. Vratila sam se i vidjela da se taj razvoj blizi kraju, no opterecen strahom i nerazumijevanjem. Sacinili ste za sebe psihicka odjela i oklope, zatvorili se u njih, ogranicivsi svoju viziju, te ucinili svoje pokrete nespretnim i bolnim. Vasa koza je ostecena i vas duh sprzen suncem. Ja sam kaos. Ja sam supstanca od koje vasi umjetnici i znanstvenici grade ritam. Ja sam duh s kojim se vasa djeca i klaunovi smiju u sretnoj anarhiji. Ja sam kaos. Ja sam ziva, i ja vam kazem da ste slobodni". Nakon toga Hill i Thornley su se uhvatili posla i svoje uvide pod pseudonimima Malaclypse the Younger i Omar Khayyam Ravenhurst pretocili u knjigu "Principia Discordia". Rijec je o jednoj od najkontroverznijih knjiga dvadesetog stoljeca koja je u svojim ilustracijama i rijecima objedinila s jedne strane anarhizam i gnozu, a s druge zen budizam i dadaizam. Hill i Thornley su daleko prije formuliranja znanstvenih teorija raspoznali znacenje kaosa i proglasili ga osnovnim principom zivota. Ne samo to, preko slavljenja boginje Eride stvorili su diskordianizam, na kaosu zasnovanu modernu religiju. Diskordijanizam je najbolje opisati kao istovremeno savrsenu salu maskiranu u religiju, te kao religiju zamaskiranu u savrsenu salu. U svojoj neodoljivo smijesnoj zbirci apsurdnih i dubokih uvida Hill i Thornley vrse dekonstrukciju postojecih religijskih i opceduhovnih matrica i grade temelje za individualno oslobodjenje ovisnosti o njima. Po njima, svijetom vladaju dva principa: reda i kaosa. I jedan i drugi su koncepti stvoreni od strane ljudi i predstavljaju samo umjetne podjele cistog kaosa, koji postoji na dubljem nivou od ovog u kojem se stvaraju razlike. Realnost koju zivimo ustvari je originalna Rorschachova mrlja koju objasnjavamo na osnovu matrica koje nosimo u svojim glavama. Ili kako se to vrlo jednostavno objasnjava u "Principii Discordii": GP: Je li Erida istinita? M2: Sve je istinito. GP: Cak i lazne stvari? M2: Cak su i lazne stvari istinite. GP: Kako to moze biti? M2: Ne znam, covjece, ja to nisam ucinio. Tokom sezdesetih godina diskordijanizam je bio poznat tek uskom krugu upucenih pojedinaca. Do preokreta je doslo 1975. godine objavljivanjem sad vec kultne knjige Roberta Antona Wilsona i Roberta Sheae "The Illuminatus! Trilogy", nekoj vrsti bajke u kojoj pronalazite sto god pozelite. U tekstu Wilsonove i Sheaove knjige nalazio se niz citata prenesenih iz "Principie Discordie", sto je medju zaintrigiranim citateljima izazvalo pravu pomamu za trazenjem originalnog izvora. Neki od njih su cak posumnjali da "Principia Discordia" uopce i ne postoji, te da je ustvari rijec o Wilsonovoj i Sheaovoj izmisljotini. Nisu bili u pravu. U svojim kasnijim djelima, kao sto su na primjer "Cosmic Trigger I", "Final Secret of the Illuminati", ili "Prometheus Rising", Wilson je nastavio siriti ideje diskordijanizma, stavljajuci ga pri tome uz bok futurizmu, zen budizmu i sufizmu. Zanimanje javnosti je vremenom sve vise raslo, bas kao i broj novopecenih diskordijanaca. Dolaskom Interneta sve se jos dodatno ubrzalo. Famozna "Principia Discordia" je osvanula na brojnim web stranicama i postala lako dostupna svima koji su to zeljeli. U "Principii Discordii" Hill i Thornley su sirenje svoje nove religije osmislili na vrlo liberalan nacin. Ne samo da bilo tko moze postati diskordijancem, nego i svatko tko to pozeli moze preuzeti ulogu svecenika ili bilo kojeg drugog vjerskog poglavara, pa cak i pokrenuti svoju vlastitu diskordijansku sektu. Zbog svega toga nije nimalo cudno da se trenutno procjenjuje kako na svijetu postoji nesto vise od sest milijuna Eridinih obozavatelja. Dolaskom 21. stoljeca uz "Principiu Discordiu" je stvoren citav niz novih originalnih diskordijanskih knjiga i dokumenata, koji svaki na svoj nacin pruzaju informacije o jednom po svemu specificnom svjetonazoru. Spomenimo samo "Summa Universalia", "Apocryphia Discordia", "The Book of Eris", ili cak bojanku "Discordian Coloring Book" s ilustracijama vezanim uz diskordijanske teme. Iako tri kljucne osobe za osvjescivanje Eridine simbolike vise nisu zive (Thornley je umro 1998. godine, Hill 2000. godine, dok je Wilson napustio svijet tokom sijecnja ove godine), njihove ideje i dalje plijene paznju. Pri tome je uistinu svejedno na koji nacin ih tko razumije, ili da li ih uopce razumije. Nazivanje novog nebeskog tijela unutar Suncevog sustava Eridinim imenom samo je dodatno naglasilo vaznost promjena koje su se tokom zadnjih pedeset godina desile unutar kolektivne svijesti. Astroloskom terminologijom receno, od sada pa na dalje svatko od nas ce u svojoj natalnoj karti imati priliku naletjeti na Eridu i protumaciti je na sebi primjeren nacin. Za neke ce ona biti simbolom svadja i sukobljavanja, dok ce drugi u njoj vidjeti priliku za oslobadjanje unutar kaosa. I pri tome ce, kako bi rekli diskordijanci, i jedni i drugi biti u pravu. Unutar grcke mitologije postoji zanimljiva prica o Eridinoj jabuci i Heraklu. Jednom prilikom ovaj je veliki junak prolazio kroz uski prolaz. Pri tome je na zemlji ugledao nesto sto je slicilo jabuci. U skladu sa svojom prirodom, Heraklo je jabuku odlucio skrsiti jednim udarcem toljage koja mu je uvijek bila pri ruci. Nakon sto je to ucinio, Eridina jabuka je postala dva puta veca nego prije. Heraklo je jos jednom udario, ovoga puta snaznije nego prije, a neobicna jabuka je postala tako velika da mu je blokirala prolaz. Ispunjen cudjenjem Heraklo je odbacio svoju toljagu i bez ijedne rijeci promatrao neobicnu situaciju. U tom trenutku ga je ugledala boginja Atena i rekla: "O Heraklo, nemoj se cuditi! Jabuka koja te iznenadila predstavlja svadju i sukobljavanje. Ukoliko ih ostavis na miru, oni ostaju na malenim, no ukoliko odlucis da se protiv njih boris, oni postaju sve veci i veci." Istinitost ove price potvrdila su tokom prosle godine znanstvena istrazivanja u kojima su provodjeni eksperimenti s takozvanim kaoticnim sustavima. Tom prilikom je ustanovljeno da kaos u njima postaje tim veci ukoliko im se izvana nastoji nametnuti odredjeni red. U slucaju ne mijesanja, ti sustavi su samostalno inicirali samouredjivanje i stvarali sebi svojstvenu privremenu uredjenost. Time se dodatno jos jednom potvrdjuje pretpostavka o Eridi kao boginji kaosa, a njezina jabuka postaje simbolom razgradjivanja neprirodnog reda.                                                                                                             Igor Ognjenovic (Svjetlost) Citati iz "Principie Discordie": Kazem ti: Netko mora stvarno imati kaos u sebi kako bi omogucio rodjenje plesuce zvijezde! Postoje banalne istine i postoje velike istine. Suprotnost banalne istine je potpuna laz. Suprotnost velike istine je takodjer istina. Raj je dolje. Pakao je gore. To je tocno zbog cinjenice da su planeti i zvijezde uredjeni u svom kretanju, dok dolje na zemlji dolazimo blizu pocetnom kaosu. Postoji jos cetiri dokaza za ove pretpostavke, no ja sam ih zaboravio. Pronaci cete da je drzava vrsta organizacije koja premda velike stvari cini na los nacin, isto tako lose cini i one male. Kako postati diskordijanski svecenik 1.Napisati pohvalu Eridi u pet kopija 2.Nosom potpisati svaku kopiju 3.Poslati jedan primjerak predsjedniku Amerike 4.Poslati jedan primjerak na adresu: The California State Bureau of Furniture and Bedding, 1021 D Street, Sacramento, CA 94814, USA 5.Jedan primjerak zakvaciti na telefonsku govornicu. Jedan sakriti. Jedan zapaliti. Nakon toga konzultirati svoju pinealnu zlijezdu.